Konačna pobjeda

Temeljita pretraga brojnih „soba i ladica“ hrvatskog pravosuđa u potrazi za ključnim dokumentom u dokazivanju vlasništva Matice hrvatske nad svojom palačom – rješenjem o izuzimanju od nacionalizacije iz 1960. – započeta u studenome 2015. dala je u svibnju 2016. konačno i rezultat. S velikom nadom u kraj naših nevolja i veseljem zbog toga primili smo obavijest iz odvjetničkog društva Andreis i partneri da su, u zbirci isprava Općinskog građanskog suda u Zagrebu, onog istog koji je donio rješenje o „nacionalizaciji“, pronašli Rješenje Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Donji grad Zagrebu od 24. veljače 1960. kojim se „utvrđuje da ne postoje uvjeti za nacionalizaciju poslovne zgrade u Zagrebu ugao Matičine ulice br. 2 i Strossmayerovog trga 4, grad Zagreb – ranije vlasništvo Matice hrvatske iz Zagreba.“ U obrazloženju stoji kako su prihvaćeni navodi iz Matičina prigovora na odluku o nacionalizaciji Palače iz 1959: „Zgrada u Zagrebu… Građena je za potrebe društvene naučne i književne Matice hrvatske književnog i naučnog društva. Toj svrsi ona i danas služi. Stoga je Matica hrvatska i podnijela prigovor protiv zahtjeva za nacionalizaciju tvrdeći, da ova zgrada obzirom na iznesene okolnosti ne može biti predmet nacionalizacije. Ovaj prigovor glede zgrade… valjalo je uvažiti. Po čl. 30. st. II. Zakona o nacionalizaciji zgrade kao što je ova ne potpadaju pod nacionalizaciju.“

Palača Matice hrvatske / Snimio Jasenko Rasol

Tih smo dana u svibnju 2016. primili još jednu odličnu vijest. Županijski sud u Zagrebu uvažio je našu žalbu i ukinuo rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu od 14. siječnja 2015, kojim je naša zgrada nacionalizirana. Županijski sud u svome rješenju navodi kako Matica hrvatska „u žalbi osporava da je rješenje Sekretarijata za financije, Narodnog odbora Općine Donji Grad u Zagrebu, postalo pravomoćno u odnosu na žalitelja obzirom da je žalitelj protiv navedenog rješenja podnio pravni lijek, a odlučujući o pravnom lijeku doneseno je rješenje kojim je nekretnina koja je predmet ovog postupka izuzeta od nacionalizacije. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 380. točka 3 ZPP-a, ukinuti pobijano rješenje…“

Prevarili smo se međutim kada smo tih dana pomislili da je pitanje i konačno, ili da će biti brzo riješeno pribavljenim dokazom o tome da zgrada nije pravomoćno nacionalizirana i donošenjem pravomoćnog rješenja kojim se „nacionalizacija“ provedena 2015. ukida. Do ponovnog upisa našeg vlasništva prošlo je još gotovo godinu i pol dana, jer je sudac Marko Bosnić, koji je u siječnju 2015. donio rješenje o nacionalizaciji upravo toliko dugo otezao s provođenjem rješenja višeg, Županijskog suda.

Rješenje o izuzimanju Palače MH od nacionalizacije iz 1960.

Udruženi kriminalni pothvat

Sredinom 2016. pokazalo se da uz dva izvora pokušaja otimanja naše palače, Marka Bosnića i Augusta Turine, postoji i treći. Utvrdili smo da je jedan od dvaju stanova u našoj palači u kojem žive osobe u statusu zaštićenih najmoprimaca otkupljen, a da nijedno državno tijelo o tome nije nešto pitalo Maticu ili pak samo poslalo obavijest o postupku. Stanarka D. U., koja je očito bila informirana o „nacionalizaciji“, provela je dobro pazeći da Matica to ne sazna postupak u kojem je od Fonda za naknadu oduzete imovine otkupila stan veličine 160 četvornih metara za 161 tisuću kuna. Činjenica da je gospođa D. U. stan odmah nakon što ga je otkupila darovala svojoj odvjetnici i unuci koja je radila u zajedničkom odvjetničkom društvu s odvjetnikom Augusta Turine otkrila nam je da su svi oni zajednički sudjelovali u osmišljavanju i provođenju akcije u kojoj je Matica trebala ostati bez svoje palače.

Pokušaj da se na isti način otkupi i drugi stan iste veličine krenuo je nešto kasnije, pa smo pravnim sredstvima njegovu prodaju ipak uspjeli spriječiti. Otkrio se u tome još jedan od sudionika zavjere, Fond za naknadu oduzete imovine, koji, iako zadužen za zaštitu interesa države, koja je u to vrijeme bila upisana kao vlasnik naše palače, u slučaju otkupa prvog stana nije na odluku Suda o otkupu podnio žalbu, a u drugom slučaju prvo je odbio naš zahtjev da podnese žalbu da bi je podnio tek nakon što smo izvršili sve dopuštene oblike pravnih intervencija. Mjerodavnu osobu iz Fonda koja je odbijala obaviti svoju dužnost morali smo upozoriti na to i oštrim rječnikom: „Obraćam Vam se ponovno u svezi zgrade Matice hrvatske […] mada ste danas putem telefona odbili moj zahtjev za uvid u spis kao i izrazili čvrsti stav da u predmetu Ps-314/2015 Fond za naknadu oduzete imovine neće ulagati žalbu na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu […] skrećem Vam pažnju na razloge iz kojih smatram da je takav stav pogrešan a uslijed kojeg može nastati i Matici hrvatskoj i Republici Hrvatskoj šteta, koju Vi još uvijek, ulaganjem žalbe možete spriječiti.“

Pozitivno rješenje žalbe MH iz travnja 2016.

S obzirom da je sudsko rješenje o upisu državnog vlasništva nad Palačom MH iz 2015, kojim su zaštićeni najmoprimci došli u poziciju prava otkupa stanova ukinuto, nedvojbeno je da će oba stana ostati u vlasništvu MH, ali bit će potrebni još brojni pravni koraci za brisanje vlasništva već otkupljena stana.

Borba svim pravnim sredstvima

Nakon nekoliko mjeseci čekanja da sudac Marko Bosnić provede rješenje drugostupanjskog suda i upiše nas ponovno kao vlasnike naše zgrade odlučili smo naše pitanje predstaviti tada novom ministru pravosuđa Republike Hrvatske Anti Šprlji te smo mu u prosincu 2016. uputili opširan dopis u kojem smo opisali naš predmet i zatražili pomoć. Upozorili smo ga da već šest mjeseci sudac Bosnić ne provodi rješenje višega suda i da zbog toga trpimo veliku štetu, a djelujemo i svoje poslove obavljamo s velikim problemima i neizvjesnošću. Svi naši ponovljeni argumenti o pravnom promašaju suca Bosnića, koji je našu zgradu „nacionalizirao“ na temelju nepravomoćne presude 1959, koju je 1960. viša sudska instanca pobila, ipak nisu Ministarstvo pravosuđa potaknuli da pronađe način rješavanja toga pitanja, već su nam odgovorili negativno, i to u tipično birokratskoj formi: „Ovo Ministarstvo zaprimilo je očitovanje Općinskog građanskog suda u Zagrebu u vezi s Vašom predstavkom na rad zemljišnoknjižnog odjela navedenog suda te se očitujemo kako slijedi.

Sud nas je izvijestio da je podnositelj predstavke podnio prigovor protiv rješenja 14. siječnja 2015., a o kojem je odlučio Županijski sud u Zagrebu. Nadalje, sud navodi da je rješenjem poslovnog broja Gž-Zk-183/15 od 19. travnja 2016. uvažena žalba protustranke Matice hrvatske te je ukinuto rješenje od 14. siječnja 2015. i naložena je uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa koji je određen pobijanim rješenjem, a predmet je vraćen na ponovni postupak.“ O biti naše predstavke, nemara i odugovlačenju suca Bosnića, u odgovoru Ministarstva nema ni riječi, iako i sami navode kako im je zakonska ovlast „ispitivanje predstavki i pritužbi građana na rad sudova zbog odugovlačenja sudskog postupka“. Koji bi to primjer odugovlačenja bio radikalniji od šestomjesečnog neprovođenja rješenja višega suda? Posebno je apsurdno i njihovo upućivanje na to kako „zaštitu svojih prava možete zatražiti u redovnom sudskom postupku“, u kojem upravo i doživljavamo sudsku nepravdu zbog koje se žalimo. O nekom roku u kojem bi nas sudac Bosnić stvarno morao upisati u vlasništvo u odgovoru Ministarstva nema ni riječi, iz čega smo mogli zaključili da naš predmet još dugo neće morati biti završen.

Od proljeća do studenoga 2017. vršili smo neprekidan dopušteni pravni pritisak na suca Bosnića putem brojnih požurnica i sličnih dopisa, a nekoliko članova Vlade stalno smo informirali o razvoju našega problema i molili da nas podupru.

Konačno, godinu i pol dana nakon što je dobio rješenje višeg suda, sudac Bosnić sredinom studenoga 2017. ipak je Maticu hrvatsku ponovno upisao kao zemljišnoknjižnog vlasnika Palače MH, čime je, u najvećem dijelu, završila gotovo tri godine duga kriza, po intenzitetu vrlo vjerojatno najsnažnija nakon zabrane rada koju je Matica doživjela 1972.

Kraj